Svakodnevno u štampi citamo mnogo o Linux operativnom sistemu, susrecemo se sa nekim nepoznatim pojmovima, citamo na Internetu o ekspanziji istog, ali nikada nismo imali priliku da vidimo i osjetimo rad na istom. E pa krajnje je vrijeme da napravimo i taj korak...Za sve vas koji ste još uvijek nesigurni oko ulaska u Linux svijet, naš kolega Kemal napisao je izvrstan i lako razumljiv vodic u Linux.
Šta je Linux?
Linux je višekorisnicki i višezadacni (multiuser & multitasking) operativni sistem nastao kao hobi mladog finskog studenta Linusa Torvaldsa ranih devedesetih godina prošlog stoljeca. Od tada Linux se postepeno razvijao i velikim koracima grabio naprijed ka racunarima miliona korisnika širom svijeta. Vremenom je Linux postao veoma ozbiljan operativni sistem koji je našao svoju upotrebu kako na serverima tako i na desktop racunarima. Razvijao se brzo zahvaljujuci mnogim faktorima, a jedan je pojava distribucija Linux operativnog sistema – kompanija specijalizovanih za pakovanje Linuxa sa softverom (SuSE, Debian, Mandriva i mnogo drugih).
U ovom tekstu provest cemo Vas kroz instalaciju SuSE Linux-a, najpopularnije Linux distribucije medu korisnicima u BiH. Postepeno je došlo do potrebe osnivanja Linux korisnickih grupa širom svijeta koje su se bavile pružanjem pomoci manje iskusnim korisnicima, organizacijom razlicitih dogadaja na temu Linux operativnog sistema i slicnog. Ukoliko niste upoznati, takva jedna grupa postoji i u Bosni i Hercegovini – Udruženje Linux korisnika Bosne i Hercegovine. Što se tice pravnog aspekta, Linux je objavljen pod GNU licencom koja mu garantuje slobodu u svakom smislu. Iskreno se nadam da ce vam ovaj tekst pomoci da se oslobodite straha, predrasuda ukoliko ih imate i slicnog. O Linuxu je mnogo napisano, dovoljno je da u polje za pretragu vašeg omiljenog pretraživaca ukucate Linux i da dobijete nekoliko stotina miliona rezultata. A sada pripremimo se za posao.
Priprema za instalaciju
Kao što sam vec spomenuo, kroz tekst cemo se baviti instalacijom SuSE Linux-a, najpopularnije distribucije medu Linux korisnicima u Bosni i Hercegovini. Pored toga radi se o distribuciji koja se veoma orjentisala prema krajnjem korisniku i koju je relativno lagano instalirati. Medutim, treba da kažem da je gotova svaka vodeca distribucija veoma slicna te vam je najbolje odabrati onaj Linux koji se najviše koristi u okruženju u kojem radite/živite. Prvo što je potrebno za instalaciju jeste da nabavite isti. To možete uciniti preuzimanjem sa stranice openSuSE projekta ili jednostavno popunjavajuci narudžbenicu na oficijelnim stranicama Udruženja Linux korisnika Bosne i Hercegovine.
Planiranje
Planiranje je jedan od najvažnijih faktora za uspješnu instalaciju bilo kojeg operativnog sistema. Vaš instalacijski plan treba da pokrije kako instalirati, gdje instalirati, i šta bi ta instalacija mogla obuhvatiti. Planiranje nije uvijek baš zabavan proces, pa vam se nekada može uciniti da ste se vratili mnogo godina unazad. Dakle, prvo što trebate uraditi jeste napraviti popis svih uredaja na vašoj mašini kako bi mogli znati sa cime radimo. Ovo je veoma važan korak, jer prilikom instalacije postoji mogucnost pojave problema sa vašim hardverom. Ovo je vjerovatno i najdosadniji dio prilikom priprema za instalaciju, kao i pri instalaciji uopce, ali vas može spasiti nepotrebne glavobolje i postavljanja pitanja na forumima te samim tim poštedjeti odgovora tipa “RTFM”.
Popišite sve o monitoru, tastaturi, mišu, modemu, skeneru, štampacu i ostalom hardveru koji imate spojen za racunar. Dalje, potrebno je da saznate koji hardver imate „u vašoj mašini“. To je obicno nešto teži dio, jer mnogi korisnici racunara zapravo ne znaju kako da dodu do tih informacija. Ukoliko na svom racunaru imate instaliran neki drugi operativni sistem kao što je Microsoft Windows onda postoje mnogi alati za odredivanje tog hardvera (npr. Everest, op.ur.). Takoder, veliki dio potrebnih informacija možete saznati direktno iz BIOS-a na vašem racunaru. Na mnogim mašinama, prilikom paljenja dovoljno je pritiskati tipku Del ili F1 za ulazak u BIOS. Sa obzirom da je Linux portabilan operativni sistem (ima mogucnost rada na raznim platformama) jedna od stvari koju svakako treba da znate jeste koji tip procesora imate. Svakako treba da znate informacije o sljedecem hardveru spojenom na vaš racunar: hard disku, CD-ROM-u, RAM-u, zvucnoj i grafickoj kartici.
Sada kada ste popisali sav svoj hardver koji imate bilo bi veoma dobro da na Internetu potražite listu hardvera sa kojim Linux funkcioniše bez problema i uporedite je sa svojom listom hardvera. Ovaj korak nije toliko bitan, jer Linux bez problema funkcioniše sa najvecim dijelom raspoloživog hardvera kojeg imamo danas na tržištu. Ukoliko je vaš racunar spojen u mrežu bilo bi korisno da saznate informacije kao što su: ime domene, IP adresa, Netmask, Gateway i ostale. Za ove informacije kontaktirajte svog mrežnog administratora.
Pocetak instalacije
Prije svega potrebno je da u BIOS-u podesite da je vaš primarni boot uredaj CD/DVD ROM (postupak ulaska u BIOS sam objasnio u tekstu iznad). Dakle, kada ste to uradili ubacite svoj instalacijski medij i na monitoru ce se ubrzo pojaviti pozdravni ekran. Ubrzo nakon toga pojavit ce se ekran na kojem možete da odaberete šta zapravo želite da radite: instalirate Linux operativni sistem, da provjerite svoju memoriju ili da instalirate operativni sistem sa posebnim opcijama. U ovom tekstu opisat cemo uobicajenu instalaciju SuSE Linuxa pod pretpostavkom da nemate “egzoticnog” hardvera.
Izbor jezika
U ovom koraku možete samo izabrati jezik. Zahvaljujuci Linux korisnickim grupama iz Bosne i Hercegovine Linux operativni sistem je lokaliziran te nakon instalacije možete izabrati bosanski jezik i bosanski raspored tastature. Uobicajeno je postavljen engleski jezik i engleski raspored tastature. Nakon izbora jezika i tastature pritiskom na Enter prelazimo na sljedeci instalacijski korak.
Osnovno podešavanje sistema
Nakon odabira jezika instalacioni program ce sam pokušati prepoznati o kojoj se konfiguraciji radi, pokušat ce postaviti particijsku tabelu, raspored tastature i vremensku zonu.
Izbor tipa instalacije
U ovom koraku potrebno je da odaberete tip instalacije. Neki od navedenih tipova jesu:
Nova instalacija – Odabirom ove opcije dolazi do nove instalacije Linux sistema na vaš racunar. Treba napomenuti da ce doci do prepisivanja operativnog sistema ukoliko ga imate, što ce uzrokovati gubitkom svih vaših podataka.
Nadogradnja Linux distribucije – Odabirom ove opcije doci ce do nadogradnje postojece verzije Linux distribucije koju imate na noviju.
Popravak postojece instalacije – Odabirom ove opcije dobit cete nešto slicno Recovery konzoli pod Microsoft Windows operativnim sistemom. Neke Linux distribucije kao što je SuSE Linux ovaj dio imaju izveden potpuno u grafickom okruženju.
Particioniranje hard diska
Prije nego što krenete sa ovim korakom treba da kažem da za ove operacije postoji veliki broj Microsoft Windows aplikacija koje ovaj posao obavljaju veoma dobro, kao što je Partition Magic. Ukoliko niste particionirali svoj hard disk u pripremi za instalaciju onda to jednostavno možete uciniti iz instalacijskog programa. Mnogi od tih alata podržavaju automatsko particioniranje iz grafickog moda, ali iz prakticnih razloga savjetujem vam da izaberete rucno particioniranje diska.
Medutim, prije samog postupka particioniranja treba da ukažem na razlicitost imenovanja Linuxovih particija. Kod Microsoft Windows operativnog sistema particije imenujemo slovima C:, D: i tako dalje. Kod Linux operativnog sistema particije se oznacavaju sa /dev/hdaX (gdje hda pokazuje da imamo standardni IDE HDD, a X oznacava broj particije). Ukoliko imamo dva IDE HDD-a, oni ce biti oznaceni sa /dev/hda i /dev/hdb. Ukoliko imamo SCSI HDD on ce biti oznacen sa /dev/sda. Sada kada znamo notifikaciju hard diskova i particija možemo reci nekoliko stvari o samom particioniranju. Prilikom particioniranja hard diska potrebno je da napraviti glavnu, native, particiju na koju ce biti instaliran vaš Linux operativni sistem, te je potrebno da odaberete datotecni sistem za istu, i potrebno je da kreirate swap particiju.
U posljednje vrijeme prisutan je trend pravljenja Linux distribucija koje uopce ne koriste swap particiju iz jednog prostog razloga što današnje racunarske konfiguracije raspolažu sa mnogo RAM-a. Kada ste izabrali datotecni sistem za svoju native particiju (jedan od Linux filesystema: ext2, ext3, IBM jfc, Reiser FS ili neki drugi) i odredili njenu velicinu, te odredili velicinu za swap particiju instalacijski program nas vodi na sljedeci korak. Ovdje treba napomenuti da korisnici koji se odluce na rucno particionisanje diska, a imaju Microsoft Windows operativni sistem, treba da postave tacku montiranja (mount point) na te particije. Recimo da vam je vaša FAT ili NTFS particija obilježena kao /dev/hda2. Potrebno je da postavite mount point na nju. Dakle, dvostruki klik na nju, i u polje gdje piše Mount Point upišite nešto tipa /mnt/windows (ili nešto drugo), kako bi nakon instalacije neometano mogli pristupiti podacima sa te particije.
Aktivacija swap particije
Jednom kada su particije kreirane, instalacijski program ce tražiti swap particiju (ukoliko imate jednu od Linux distribucija koja zahtjeva postojanje swap particije). Ukoliko je instalacijski program ne nade dobit cete upozorenje nakon kojeg je neophodno da se vratite na korak particioniranja hard diska i napravite jednu swap particiju. Ukoliko vaš instalacijski program naide na više od jedne swap particije pitat ce vas koju želite da koristite za aktivnu instalaciju. Kada odaberete koju swap particiju želite da koristite uslijedit ce provjera da li na toj particiji postoje loši sektori (eng. bad sectors) – ukoliko to želite, te ce uslijediti formatiranje te particije za swap. Nakon toga spremni smo za sljedeci korak.
Formatiranje particija
Nakon što ste odabrali swap particiju i završili sve sa njom, sljedeci prozor Vam donosi spisak Linux native particija koje treba da formatirate. Trebate formatirati svaku novu particiju koju ste napravili prilikom instalacije, te treba da ponovo formatirate bilo koju drugu particiju koju ste napravili prilikom neke od prethodnih instalacija, a na kojoj se ne nalazi bilo kakav sadržaj koji želite da sacuvate. Nakon toga, Linux instalacijski program ce formatirati oznacene particije i odvest ce vas do sljedeceg instalacijskog koraka.
Izbor paketa koje želite instalirati
Mnoge Linux distribucije prave svoj predložak paketa koje možete instalirati.
To cesto nije baš dobro, jer se na vašem sistemu može pojaviti dosta paketa koje ne želite ili koji vam jednostavno ne trebaju. Zato je uvijek dobro sam izabrati pakete koje želite imati instalirane na vašem sistemu. Neke distribucije prave predloške prema razlicitim potrebama. Koliko ce prostora zauzimati vaša Linux instalacija upravo zavisi od vas. Najmanja Linux instalacija može biti oko 30 MB, te na takvoj instalaciji nema ništa cime bi se mogao koristiti prosjecan korisnik racunara. Medutim, potpuna Linux instalacija u zavisnosti od distribucije može da zauzme od 8 do 10 GB. Svakako prilikom pojedinacnog izbora paketa trebate obratiti pažnju da neki od navedenih programa koje ste izabrali ne uzrokuje pad nekog drugog programa ili ne zahtjeva instalaciju još nekog programa. O tome ce vas u najvecem broju slucajeva obavijestiti instalacijski program.
Odabir vremenske zone
U ovom koraku Linux instalacijski program ce vas pitati koja je vaša vremenska zona i na kojoj radi BIOS. Nakon toga pitat ce vas u kojoj regiji živite, te ce prema tome pokušati odrediti neke druge osobine. Nakon ovog koraka instalacijski program nas vodi do sljedeceg koraka.
Poslije toga potrebno je da potvrdite sve navedene osobine koje ste postavili u koracima ispred i da se zapocne sa instalacijom operativnog sistema.
Nakon tog dela instalacije dolazi do završetka osnovnog dijela instalacije koji ukljucuje kopiranje datoteka na datotecni sistem, instalaciju menija i priprema za prvo podizanje sistema.
Nakon ovog koraka dolazi do ponovnog pokretanja racunara.
Drugi dio instalacije
Nakon što se racunar ponovo pokrene pocinjemo sa drugim dijelim instalacije SuSE Linux operativnog sistema. Taj korak obuhvata postavljanje šifre za administratora, dodavanje korisnickog racuna, prepoznavanje mrežnih postavki i na kraju prepoznavanje ostalog hardvera.
Postavljanje šifre za administratora (root korisnika)
Sljedeci instalacijski korak jeste postavljanje šifre za administratora (root korisnika). Veoma važno je da samo vi raspolažete ovom šifrom jer root korisnik ima apsolutno sve ovlasti nad sistemom, te ukoliko neko osim vas zna tu šifru veoma lako može prouzrokovati štetu na vašem Linux operativnom sistemu. Nakon što unesete šifru, koja iz sigurnosnih razloga treba da bude duža od 6 karaktera, instalacijski program ce tražiti da to potvrdite. Svakako treba da racunate na to da je Linux case sensitive operativni sistem, tako da precizno morate voditi racuna o tome kako šta imenujete, pišete ili slicno.
Dodavanje obicnog korisnickog racuna
U ovom koraku Linux instalacijski program tražit ce da unesete ime i prezime korisnika, njegovo korisnicko ime i šifru koju ce korisnik da koristi. Nakon unosa šifre, instalacijski program ce tražiti da to ponovo ucinite iz sigurnosnih razloga. Takoder, na ovom instalacijskom koraku možete odabrati da li želite da korisnik bude automatski prijavljen prilikom dizanja sistema. Isto možete podesiti i nakon instalacije.
Prepoznavanje mrežnih osobina
U ovom instalacijskom koraku Linux instalacijski program ce probati odrediti koju mrežnu karticu i modem imate. U najvecem broju slucajeva necete imati problema oko prepoznavanja mrežne kartice. Medutim, nešto drugacija je situacija sa modemima. Najveci broj savremenih racunarskih konfiguracija kojima raspolažemo u našim kucama ima softverske modeme poznate kao winmodemi. Linux ima dosta problema u prepoznavanju navedenih, ali u posljednje vrijeme napravljen je veliki pomak i na ovom polju te je situacija danas dosta drugacija. Eksterni, hardverski modemi ce biti sigurno prepoznati bez problema. U ovom instalacijskom koraku možete, takoder, navesti IP adresu svoga racunara, Netmask, Gateway i ostale osobine Vaše mreže. Isto možete navesti i nakon instalacije.
Prepoznavanje uredaja na Vašem sistemu
U ovom koraku Linux instalacijski program probat ce prepoznati uredaje koji su prikljuceni u vaš racunar. Ovdje dolazi do pokušaja prepoznavanja monitora i graficke kartice, kao i najbolje rezolucije prema istim, zvucne kartice i printera. Ukoliko neki od uredaja koje je Linux instalacijski program prepoznao ne odgovara onome koji ste zapisali u pripremama za instalaciju potrebno je da to promijenite rucnim izborom medu ponudenim uredajima (Linux instalacijski program Vam nudi tu mogucnost). Nakon što to uradite Linux instalacijski program ce navedene stavke zapisati u konfiguracijskim datotekama.
Posle ovog koraka instalacija je gotova i na vašem monitoru pokazat ce se ekran sa cestitkom nakon cega je Linux operativni sistem spreman za korištenje.
Iz svega navedenog možemo zakljuciti da instalacija Linux operativnog sistema, konkretno SuSE-a, nije nešto cega bi se trebalo bojati. Vjerujem da ce se uskoro i na vašem racunaru poceti veselo vrtiti ovaj operativni sistem, te se iskreno nadam da vam je ovaj tekst pomogao da napravite siguran prvi korak.
Нема коментара:
Постави коментар